Kritika na koju sam nedavno naišla izražava zabrinutost zbog navodne komercijalizacije i marketinga na knjiškim profilima na društvenim mrežama. Ipak, ova presuda donosi niz nesporazuma o načinu na koji funkcioniraju društvene mreže te izdavačka industrija.
Prvi je nesporazum pretpostavka da postoji nešto inherentno loše u tome što se na društvenim mrežama traži da se nešto pokloni, kupi ili napravi (npr. klik na link s popustom). Ne možemo zaboraviti da društvene mreže, iako su postale neizostavni dio našeg svakodnevnog života, nisu nužno altruistički prostori. To su mreže koje omogućuju komunikaciju, promociju i prodaju, te povezuju izdavače, autore i čitatelje na način koji nikada prije nije bio moguć.
Komercijalizacija kao neprijatelj umjetnosti?
Komercijalizacija nije nužno neprijatelj umjetnosti ili literature. Zapravo, to može biti vitalno za preživljavanje i širenje književnosti. Autorska prava, prodaja knjiga i marketing, u mnogo slučajeva, omogućavaju autorima da nastave pisati i stvarati. Bez komercijalizacije, mnogi bi autori bili prisiljeni napustiti svoje pisanje u potrazi za drugim izvorima prihoda.
Monotonija ili univerzalnost priče?
Mnogo puta ćete čuti kritike poput: “Sve su knjige iste, sve je špranca.” Mogli bismo postaviti pitanje: Je li to zaista problem? Prema nekim, nazovimo ih kritičarima, ova generalizacija ne uzima u obzir različitost i raznolikost književnosti koja se danas nudi. Primjerice, self-help žanr, kao i svaki drugi žanr, ima svoje klišeje i konvencije koje možda nekim čitateljima neće odgovarati. Međutim, to ne znači da se knjige unutar ovog žanra ne razlikuju ili da su sve loše.
Kritika u svijetu književnosti
Postoji veliki broj self-help knjiga koje su promijenile živote mnogih ljudi. Neki od primjera su “7 navika uspješnih ljudi”, “Ženski povratak sebi”, “Atomske navike”, “Moć sadašnjeg trenutka”, “Ovladajte svojim emocijama”, itd…
Naravno, svijet društvenih mreža nije savršen i postoje legitimne brige o tome kako se određene stvari predstavljaju. No, treba imati na umu da one pružaju jedinstvenu priliku da se proširi ljubav prema književnosti, da se otvore dijalozi i da se izgradi zajednica oko zajedničkih interesa.
Kritika uvijek ima svoje mjesto, ali to bi trebalo biti konstruktivno, s ciljem poboljšanja i rasta. Umjesto da osuđujemo komercijalizaciju i marketing književnosti, možda bismo trebali promisliti o načinima na koje se oni mogu koristiti za stvaranje boljeg, inkluzivnijeg književnog svijeta.
Svijet literature u svjetlu komercijalizacije: Univerzalnost priče vs. monotonija metode
Književna kritika koju obrađujemo ističe potragu za jedinstvenim stilovima, neistraženim emocijama i smionim štivima u svijetu literature. Neki izražavaju zabrinutost zbog uniformnosti suvremene literature, posebno publicistike i knjiga za samopomoć. No, da bismo dobro razumjeli ovu temu, trebali bismo pažljivo proučiti dvije strane medalje.
Prva stvar koju treba istaknuti je univerzalnost priče. Da, struktura mnogih suvremenih knjiga može biti slična – to je u velikoj mjeri zbog univerzalnosti ljudskog iskustva. Emocije, strahovi, nadanja i težnje koje autori opisuju u svojim djelima su univerzalni, a način na koji se ti osjećaji odražavaju u likovima i pričama često je namjerno dizajniran da bi se čitatelji mogli poistovjetiti s njima.
Što se tiče stila pisanja i rečenica, važno je imati na umu da se književnost, poput bilo koje umjetnosti, stalno mijenja i razvija. Stilovi pisanja koji su bili popularni prije desetljeća možda danas neće rezonirati s čitateljima. Suvremeni autori koriste jezik i stilove pisanja koji odražavaju svoje vlastito vrijeme i publiku.
Što se tiče publicistike i knjiga za samopomoć, važno je zapamtiti da su one osmišljene da budu praktične i lako razumljive. Mnoge od tih knjiga koriste slične formule i metode jer su se te formule pokazale učinkovitima. Da, neke od ovih knjiga mogu se činiti redundantnim, ali mnogima su donijele koristi, promijenile živote i ponudile im novu perspektivu.
Na kraju, komercijalizacija literature nije nužno loša stvar. Da, knjige se prodaju i autori žele zaraditi od svog rada – to je jednostavno dio načina na koji naše društvo funkcionira. Ali komercijalizacija također omogućuje autorima da nastave pisati i čitateljima da nastave čitati.
Umjesto da odbacimo cijelu suvremenu literaturu kao homogenu ili komercijaliziranu, možda bismo trebali tražiti ono što nas inspirira i motivira u tim pričama. Ako pronađemo knjige koje nas obogaćuju, bez obzira jesu li to noviteti ili klasični naslovi, onda smo našli ono što naša “čitateljska duša” zaista želi.