Sluškinja: Težak rad, mizerna plaća i borba jedne majke za preživljavanje je autobiografija američke autorice i javne govornice Stephanie Land. Knjiga kroz tri dijela i 27 poglavlja govori o Stephanie koja se nakon neplanirane trudnoće okreće čišćenju tuđih kuća. Cijelim putem je vodi želja kako bi pružila što bolji život svojoj maloj kćerki.
„Moja kći naučila je hodati u prihvatilištu za beskućnike.“
Stephanie
Hrvatski prijevod potpisuje Petra Petrač, a knjiga je izašla u biblioteci Čitaj knjigu, poznate hrvatske blogerice Alis Marić, nakladnika Alfa. Smatram da su prevoditeljica i svi ostali zaduženi za uređenje ove knjige odradili odličan posao. Prijevod je smislen, te su tipični američki izrazi objašnjeni u fusnotama. Iako mi engleski jezik ne predstavlja problem, u ovoj knjizi se spominju mnoge institucije te programi za pomoć stanovništvu na rubu siromaštva koje mi u Hrvatskoj nemamo.
„Moj mozak, želudac, živci… sve je neprestano bilo u stanju visoke pripravnosti. Ništa nije bilo sigurno. Ništa nije bilo trajno. Neprestano sam hodala po tlu koje mi je u svakom trenutku moglo izmaknuti pod nogama.“
Ovo je jedna od onih knjiga o kojoj će svatko imati svoje mišljenje. Pogotovo jer je nedavno izašla i istoimena serija na Netflixu. I kod mene je izazvala oprečne misli – u jednom trenu sam žalila autoricu, dok me je već na sljedećoj stranici iznimno iritirala. Ono što mi se posebno svidjelo u ovoj knjizi je prikaz „američkog sna“ koji je sve, samo ne san. Jer završiti na rubu siromaštva u Americi je vrlo lako.
I tu dolazim do prve zamjerke na autoričino pisanje. Obzirom da nam kaže kako njena obitelj nije bila siromašna, voljela bih da nam je autorica malo više objasnila kako je završila u situaciji da mora živjeti u prihvatilištu za beskućnike. Zbog toga sam ponekad imala osjećaj kako preuveličava neke situacije i događaje. I iako sam cijelo vrijeme bila svjesna koliko je njena situacija grozna, možda bih i malo više suosjećala s njom znajući cijelu pozadinu.
Druga zamjerka je da je autorica puno previše prostora dala samim opisima kuća koje je čistila, prljavštini i načinu čišćenja, te osobnom mišljenju o vlasnicima istih. Osobno smatram da je umjesto toga mogla malo više pisati o blogu koji je pisala. Našla sam se u situaciji da sam podatke o blogu skupljala kroz razna poglavlja te mi je trebalo vremena kako bih sve povezala.
Nemojte da vas ove moje zamjerke odvrate od čitanja ove autobiografske priče. Knjiga se iznimno brzo čita, tjera vas na okretanje stranica kako bi saznali hoće li Stephanie dočekati bolju budućnost. Ali prije svega ovo je jedna od onih priča koja će vam slomiti srce. Nećete moći vjerovati da se takvo nešto može dogoditi u razvijenoj zemlji. Ostat ćete zadivljeni snagom jedne žene i ljuti na sustav koji bi trebao pomagati, ali vas navodi da birate između posla i obitelji. Žene koja se godinama borila s nasilnim bivšim, sa sistemom, sa samom sobom kako bi stvorila bolju budućnost za sebe i svoju kćer. Zaista se morati diviti njezinoj energiji i snazi. Ovo je jedna od onih knjiga koja daje snagu da ustrajete i pokazuje vam kako
će na kraju sve biti u redu.
„Kao da je pogledom govorila: „Uspjele smo.“ Ne samo stići na planinu, nego smo stigle i do boljeg života. I učinile smo to zajedno.“
Stephanie
Za još ovakvih osvrta posjeti BLOG.
Napisala: IG @knihomolkajelena