„Ljubav ti daje snagu da poletiš. Samo ti netko treba dati krila.“
Ljubavna hipoteza Ali Hazelwood je prema Amazonu najbolji ljubavni roman 2021. godine. A prema BookToku najčitaniji roman 2021. godine. Ako si kao i ja skeptičan oko ovakvih izbora, ne boj se! Jer Ljubavna hipoteza je definitivno i više nego opravdala svoj izbor. A hrvatski prijevod Nevenke Erak Camaj, u izdanju naklade Sonatina, je uspio dočarati svu lepršavost i slojevitost ove romantične komedije.
Olive Smith mlada je znanstvenica, doktorandica na Sveučilištu Stanford. U ljubav baš ne vjeruje, ali o njoj ima određene hipoteze. No hoće li sve te hipoteze pasti u vodu kada upozna kolegu s Odsjeka dr. Adama Carlsena, poznatog profesora, ali i pravoga kretena? Ubrzo Olive i Adam započinju lažnu vezu te se njihov odnos počne razvijati.
„Zato što se pitam je li ljubav možda takva. Da pristaneš sebe razderati na komadiće kako bi druga osoba ostala cijela.“
Ljubavna hipoteza je debitantski roman Ali Hazelwood i odmah je postigao ogroman uspjeh. Ono što je mene prvenstveno privuklo ovoj knjizi, a vjerujem da će i mnoge od vas, je sam smještaj radnje u STEM područje. Često su junakinje ljubavnih romana djeve u nevolji. Ako tražiš nešto drugo, onda je Olive izvrstan primjer samosvjesne i snažne junakinje koja se probija kroz tipični muški svijet.
Ako pak voliš tipične junake ljubavnih romana, onda je Adam pravi primjer toga. Ovaj opaki profesor je mušičav, nepristupačan, mišićav i ludo pametan.
Olive i Adam su primjer čangrizavog muškog lika i vrckave glavne junakinje (grumpy hero i sunshine heroine), a njihova kemija je neopisiva. Dijalozi između Olive i Adama su šarmantni i duhoviti, a ljubavne scene nabijene elektricitetom. Oni su savršeno nesavršeni likovi i bio je užitak pratiti njihovo zaljubljivanje. Rijetko koji autor to može pokazati, a ne samo napisati, a Ali Hazelwood je perfektno dočarala razvoj ljubavi između svojih likova.
Ako si, kao i ja, ljubitelj romantičnih komedija iz 90-ih, uživat ćeš u čitanju o akademskom okruženju, raznim istraživanjima i pokusima te samom životu na Stanfordu. Detaljni opisi navedenog daju poseban čar priči te dodatno naglašavaju sam smještaj priče u STEM okruženje.
Ono što posebno cijenim je način na koji je autorica uspjela u jedan ljubavni roman ubaciti ideje feminizma. Kao što ste vidjeli iz opisa glavnih likova i radnje, autorica nije odustala ni od jednog pravila žanra, ali nas je uvjerila da znanstveni svijet može biti pravo i sigurno mjesto za svaku ženu.
Knjigu sam pročitala u jedno popodne jer nisam mogla prestati okretati stranice. A nisam željela da završi. Stil pisanja Ali Hazelwood je tečan i radnja se odvija bez ikakvih nelogičnih dijelova.
Uopće nije važno čitaš li ovu knjigu na hrvatskom ili engleskom jeziku, čitaš li ju po prvi ili drugi put – i dalje je nevjerojatno dobra. Sve njene mane se zaboravljaju, a ostaju samo kemija likova, smiješni trenutci i dublji dijelovi priče. Ako ste ljubitelji pisanja Emily Henry i Christine Lauren, Ali Hazelwood je spisateljica za vas.
Prijevod: Nevena Erak Camaj