RAT JE MIR
SLOBODA JE ROPSTVO
NEZNANJE JE MOĆ
Sam naslov knjige nam govori da je riječ o godini, a s obzirom da je roman izašao 1949. godine ovo djelo spada u kategoriju znanstvene-fantastike. Također, možemo reći da je vrijeme radnje budućnost te da ovo djelo spada u kategoriju distopijskog djela uzevši u obzir činjenicu da je glavna tematika djela futurističko društvo. Unatoč činjenici da je knjiga mala te da se vrlo lako čita, to je štivo koje je od samog izdavanja bilo i ostalo aktualno. To je štivo koje nosi ozbiljno upozorenje te knjiga koja ostavlja vrlo dubok utisak i potiče na promišljanje.
1984. je djelo koje je zasluženo dobilo posebnu pažnju te je čak u nekoliko navrata pretočeno u filmska djela. Sve tri adaptacije su nazvane kao i knjiga, a snimljene su 1954., 1956., 1984. te 1985. Osobno sam pogledala film koji je izašao 1984. te nisam baš oduševljena, osjećam da je previše bitnih stvari iz knjige izostavljeno, stvari nisu detaljno obrađene kao što je to slučaj s knjigom. Čak sa svim trudom kojeg su glumci uložili, nije se moglo dovoljno uživjeti i osjetiti likove onako kako ih je George Orwell dočarao u svom romanu.
Podjela društva
Od samog početka romana pomno se razrađuju negativne karakteristike pojava poput masovne kontrole, totalitarizma kao političkog sustava, negativnim stranama manipulacije te ozbiljnim narušavanjem te kršenjem ljudskih prava (oduzimanje slobode govora, smanjena sloboda kretanja, „brisanje“ neposlušnih pripadnika društva, masovna vješanja, širenje straha, ispiranje mozga što je se najbolje vidi po činjenici da Winston ne zna ni koja je godina..) a kroz cijeli roman prevladava strah.
Djeca u Partiji su od malih nogu naučena kako da prepoznaju misaone zločince, makar to bili i članovi njihove obitelji, a za to je bila zadužena organizacija „Mladih uhoda“. Kako bi lakše kontrolirali društvo cilj im je bio uništenje temeljne ljudske zajednice, obitelji, iskorijeniti ljubav te bilo kakav oblik povezanosti, uništiti svaku ljudskost koja se nalazi u ljudima.
„Danas su sva djeca grozna. Najgore je od svega što se u organizacijama kao što su „Uhode“ sustavno pretvarali u neukrotive male divljake, a da opet to u njima nije rađalo ama baš nikakvu sklonost da se pobune protiv partijske stege. Naprotiv, obožavali su Partiju i sve što je s njom u vezi“.
Posao Mladih uhoda je da prepoznaju te da prijave čak i najmanje prijestupe.
Savršeno dočarani likovi
Kroz roman temeljito upoznajemo likove, spisatelj se potrudio da što bolje dočara likove, glavne značajno više nego sporedne, ali je posvetio vrijeme i u opisu za sporedne likove. Prvi lik kojeg upoznajemo je ujedno i glavni lik, Winston Smith. Opisan je kao prosječan muškarac u trideset i devetoj godini života, visok te mršav muškarac vedra i rumena lica, hrapave kože, čovjek koji ima proširenu venu iznad desnog gležnja. Kao jedan od pokazatelja koji upućuju na prosječnost lika je vrlo učestalo prezime Smith, koje je u to vrijeme bilo najčešće prezime u Velikoj Britaniji. Winston se ni po čemu ne razlikuje od svih drugih ljudi u Oceaniji, svako jutro se diže, odlazi na posao u Ministarstvo istine te radi ono što se od njega očekuje. Osim što je sve to zapravo radi protiv svoje volje uzevši u obzir činjenicu da je on čovjek koji se vodi osjećajima, a najizraženiji osjećaj kojeg nosi Winston je mržnja. Kupivši bilježnicu u nekoj sirotinjskoj četvrti započinje pisati svoje doživljaje te svoje osjećaje, nakon nekog vremena započinje pisati „DOLJE VELIKI BRAT“.
Svjestan da je pisanjem prekršio zakon počinje pisati kako će ga Partija ubiti, unatoč tome on ne žali za svojim postupkom. Julia je drugi glavni lik, mlada žena u dvadesetima, guste crne kose, pjegava lica te hitrih i atletskih pokreta. Ona je drugi protagonist knjige, Winston i ona započinju tajnu ljubavnu aferu – u skrivenom proleterijskom dijelu Londona kod muškarca koji drži trgovinu u kojoj prodaje stare predmete, a kod kojega je Winston jednom prilikom kupio crveni koralj. Treći glavni lik je O’Brien, visok i krupan muškarac, grubog, porugljivog i surovog lica, uglađenog ponašanja ali i tijela boksačke građe. Dok su članovi šire partije nosili plave radne kombinezone članovi uže partije su nosili crne kombinezone, a O’Brien je pripadao članovima uže partije, na poziciji toliko visokoj da se samo moglo nagađati što zapravo radi.
Roman koji je pisan kao upozorenje budućim generacijama
Roman je pisan kao upozorenje za buduće generacije kao upozorenje onoga što se može dogoditi dok je na vlasti totalitarizam. Knjiga se dijeli na 3 djela, a svaki dio se bavi određenom tematikom. U prvom dijelu romana se opisuju izgled Oceanije, poslovi kojima se bave, odnosi unutar društva, upoznajemo glavne likove te njihove priče. Drugi dio se bavi zabranjenom ljubavnom aferom koja se odvija između dvoje glavnih likova, spominje se dizanje pobune protiv Partije te učlanjenje u Bratstvo, organizaciju koja ima za namjeru srušiti Velikog Brata. U trećem djelu Winston se nalazi u Miniljubu, tamo se nad njime provodi mučenje i ispiranje mozga do te mjere gdje Winston odlučuje da on zapravo voli Velikog Brata. Na pitanje što je sloboda Winston je u dnevniku napisao „Sloboda je prilika da kažem da su dva plus dva četiri“ nakon čega se mučenje nastavlja sve dok Winston ne shvati da je u krivu te da ako Partija kaže da su 2+2=3 onda je to tri, a ako Partija kaže da su 2+2=5 onda je to točan odgovor.
Na kraju romana dolazimo do zaključka da Veliki Brat zapravo nije osoba nego on predstavlja sistem, sistem koji prati sve one koji pokazuju i najmanje naznake protiv Partije i stranke. Zbog kolektivnog straha, uništenih ljudskih odnosa ljudi ne znaju kome bi se obratili, toliko se izgubila ljudskost da nitko s nikime nije blizak. Čak i ako su postojali ljudi koji bi se okrenuli protiv Partije i oni koji bi digli pobunu ne bi znali kome se može vjerovati.
„Bilo je to moguće samo ako ih se uvjeri da je neprijatelj svugdje, svuda i da mogu u svakom trenutku poginuti“.
Knjiga je, također, dostupna i u audio formatu na srpskom jeziku na stranici knjigaprica.com
Recenziju napisala: J.V.