Vuk na snijegu višestruko nagrađivanog osječanina Davora Špišića distopijski je roman koji prikazuje hrvatsku državu 2035. godine u čijem je središtu radnje jedna siromašna obitelj.
U Hrvatskoj vlada glad i nestašica, a društvu se izgubila ljudskost. Iznimno zanimljiva knjiga koja nas prodrma u smislu buđenja i preuzimanja odgovornosti za budućnost. Priča potiče na razmišljanje o važnosti međuljudskih odnosa, suosjećajnosti i socijalne osjetljivosti. Također potiče na razmišljanje o čovjekovim prioritetima i moralnim vrijednostima.
Radnja je smještena u 2035. godinu što i nije tako daleka budućnost, no razlike u hrvatskom društvu naše sadašnjosti i hrvatskom društvu iz 2035. su velike. Za optimiste poput mene, djelo je tužno, no svakako vrijedno čitanja jer se uz tjeskobu i gorčinu koje se provlače kroz knjigu ipak ističu temeljne ljudske vrijednosti, čovječnost i dobrota koje u pojedincima i dalje žive, bez obzira na stanje i situacije u kojima se nalaze, pa to nekako ulijeva nadu da se ljudskost ne gubi ni u teškim vremenima. U konfrontaciju se stavljaju čovjekova humanost i iskrivljeni društveni standardi koji vladaju te 2035. godine. Od djela koje sam osobno čitala, knjigu bih usporedila sa romanom Delirij, američke spisateljice Lauren Oliver čija je radnja također smještena u budućnost i prikazuje veliku promjenu u odnosu na sadašnjost.
Vuk na snijegu napisan je u trećem licu. Djelo je u izdanju HENA COM lektorski odlično obrađeno, bez grešaka ili tipfelera. Poglavlja su kratka, čitanje ide lako. Djelo obiluje psovkama u dijalozima, koje pristaju uz anksioznost cjelokupnog stanja društva u knjizi. Brzo se čita, može se pročitati u jednom danu. Nema mnogo opisivanja. U fokusu je radnja i dijalog između likova. Ime romana dolazi od imena glavnog lika koji se zove Vuk, a osim što se u dijelovima knjige fizički nalazi na snijegu, također je i metafora koja se može iščitati iz njegova života.
Čitajući knjigu ne može se ni naslutiti kamo radnja vodi, što bi se moglo dogoditi, te koja je poruka djela. Sve dok se knjiga ne pročita do kraja, odloži i dok se ne razmisli o njoj, neće vam biti jasno što ste pročitali i zašto.
Ovo vrhunsko djelo spisatelja Davora Špišića dovoljno me zaintrigiralo da uzmem u ruke i njegova druga djela. Ovo je djelo kojim ćete “prerezati” duge i teške romane ili napraviti odmak od ružičastih romana sa sretnim krajem.
Napisala: Petra Tešanović