Postoje knjige koje nas zabavljaju, one koje nas uče i one koje nas mijenjaju. Volja je roman koji ne ostavlja prostora ravnodušnosti – on dira, boli i ostavlja dubok trag. Ovo nije samo priča o ljubavi, gubitku i boli, već i knjiga o tome koliko je važno mentalno zdravlje, koliko se olako zanemaruje i koliko društvo još uvijek ne razumije težinu nevidljivih rana.
Radnja
Pratimo mladu studenticu koja se, nakon prekida veze, suočava s emocionalnim ponorom. No, nije to bio običan prekid – njezin dečko ju je udario, a zatim je ostavio, a ona ostaje sama s kaosom u sebi. Umjesto podrške, nailazi na nerazumijevanje. Prijateljica joj govori: “Pa nije ti ništa, prekinula si, ideš dalje”, ali kako nastaviti kad te nešto iznutra izjeda? Kako se samo od sebe diše kad svaki novi dan donosi još dublju prazninu?
Bolno realna
Ono što Volju čini tako bolno realnom je upravo taj prikaz društvenih predrasuda prema mentalnom zdravlju. Kad nas boli zub, odlazimo zubaru. Kad slomimo nogu, tražimo liječničku pomoć. No, kada boli duša, kada nas vlastite misli tjeraju prema ponoru – tada se od nas očekuje da “samo prebolimo” ili da nas “malo prođe”. Stručna pomoć i terapija često se gledaju kao znak slabosti, nešto sramotno, i upravo to ovu priču čini toliko važnom.
Autorice se nisu bojale prikazati istinu – onu ružnu, sirovu i tešku. Depresija nije samo tuga, nije prolazna loša faza, nije nešto što se rješava jednim razgovorom uz kavu. To je stanje koje izjeda, guši, umara, a često ostaje nevidljivo onima koji su oko nas. Upravo zato je ova knjiga toliko potrebna – jer pokazuje da traženje pomoći nije znak slabosti, već hrabrosti.
Duboka suština romana
Iako se u prvoj polovici romana čini da je riječ o ljubavnoj priči, njezina suština mnogo je dublja. Odnos između glavnih likova nije savršen, nije bajkovit, već kompleksan i ispunjen nesavršenostima – baš kao što su stvarni odnosi. Kroz njihove greške i odluke, knjiga nas tjera da se zapitamo koliko su međuljudski odnosi krhki, koliko lako nečiji postupci mogu oblikovati tuđe mentalno stanje i koliko često nesvjesno ignoriramo znakove patnje kod ljudi koje volimo.
Posebno cijenim što su autorice konzultirale stručnjake prilikom pisanja te što su na kraju knjige dodale konkretne informacije o tome gdje potražiti pomoć. Time Volja nije samo roman – ona je i poruka, i ruka ispružena prema onima koji se osjećaju izgubljeno.
I za kraj…
Ovo nije lagana knjiga, ali je nužna. Možda će nekome otvoriti oči, možda će nekome pomoći da bolje razumije prijatelja, brata, sestru, dijete… A možda će nekoga, tko se osjeća zarobljenim u vlastitim mislima, potaknuti da potraži pomoć.
I zato, ako vas boli duša – ne šutite. Kao što idemo liječniku kada nas nešto boli fizički, jednako tako trebamo brinuti o svom umu i srcu. A Volja nam na najbolniji, ali i najvažniji način, pokazuje zašto.
Cijeli serijal potražite na stranici Put rukopisa.