Kako knjige o roditeljstvu mogu pomoći u rješavanju problema ponašanja kod djece

Ova knjiga bila mi je pravo otkriće. Naučila me kako se spustiti na razinu svoje djece i govoriti im na način koji oni razumiju i cijene. Na primjer, kad bi moj mlađi sin odbijao pospremiti igračke, umjesto da mu zapovijedam ili se frustriram, naučila sam upotrijebiti opisivanje situacije. Rekla bih: “Vidiš li sve ove igračke na podu? Čini mi se da bi se mogle potrgati ako ih netko nagazi.” Na taj način poticala sam ga da sam dođe do zaključka i djeluje. Ako je odbijao odjenuti jaknu, ja bih rekla: “Vani je jako hladno. Želiš li sam odjenuti jaknu ili ću ti je ja odjenuti?” – Na taj sam način postigla da se krene sam oblačiti.

Ova sjajna knjiga dala mi je dubinsko razumijevanje kako dječji mozak funkcionira. Shvatila sam da djeca, osobito u mlađoj dobi, nemaju sposobnost regulirati svoje emocije na način kako to očekujemo od odraslih. Kada bi moj sin imao emocionalni ispad, umjesto da ga kaznim, podsjetila bih se na strategiju “povezivanja prije poučavanja” iz ove knjige. Prvo bih ga zagrlila i rekla: “Vidim da si stvarno uzrujan. Hajde da malo sjednemo zajedno.” Tek nakon što bi se smirio, razgovarali bismo o tome što je izazvalo problem i kako to možemo bolje riješiti sljedeći put.

Dr. Shefali Tsabary me kroz ovu knjigu naučila da je većina problema u ponašanju djece odraz naših vlastitih reakcija i nerealnih očekivanja. U trenucima kada bih osjećala da gubim kontrolu, zapitala bih se: “Zašto me ovo toliko frustrira?” Shvatila sam da često reagiram na ponašanja koja nisu zapravo problematična, već samo ne odgovaraju mojim očekivanjima. Umjesto kažnjavanja, usmjerila sam se na samopromatranje i prilagodbu vlastitih očekivanja.

Kao majka dvoje djece, rivalstvo među njima bio je jedan od najtežih izazova. Knjiga Laure Markham pomogla mi je shvatiti važnost uloge roditelja kao “emocionalnog vodiča”. Naučila sam ih ne uspoređivati i ne zauzimati strane. Na primjer, kada bi se posvađali, rekla bih: “Vidim da ste oboje jako ljuti. Želite li mi reći što se dogodilo da zajedno nađemo rješenje?” Umjesto da ulazim u ulogu suca, fokusirala sam se na to da ih naučim rješavanju sukoba.

Ova knjiga iste autorice naučila me kako ostati smirena čak i u najkaotičnijim situacijama. Ključ je u regulaciji vlastitih emocija. Jedan od najkorisnijih savjeta bio je “pauza za roditelje”. Kada bih osjetila da me situacija preplavljuje, uzela bih minutu ili dvije da duboko udahnem, a tek onda reagirala. Taj mali korak napravio je veliku razliku u kvaliteti mog roditeljstva.