U nedavnom postu na društvenim mrežama pojavila se tvrdnja da čitanje dark romance romana može biti štetno jer navodno samo podiže razinu adrenalina i stresa, te da čitateljice kroz te priče zapravo “zakopavaju” vlastite slabosti umjesto da ih rješavaju u stvarnosti. Čak se spominje i da je “znanstveno dokazano” kako mozak voli raditi ono što mu je poznato – pa se time implicira da osoba koja čita dark romance zapravo samo iznova hrani vlastitu bol.
Na prvi pogled, ovo zvuči logično. Ali kada se dublje razmotri, jasno je da je riječ o jednostranoj interpretaciji koja ne uzima u obzir kompleksnost književnog iskustva.
Znanstveni dokazi se odnose na stvarne odnose, ne na fikciju
Da, istraživanja u psihologiji pokazuju da se ljudi često vraćaju obrascima ponašanja koji su im poznati, pa čak i ako su destruktivni. To vrijedi za stvarne odnose i životne izbore. Međutim, čitanje fikcije nije isto što i “življenje” odnosa. Knjiga je sigurno okruženje, svojevrsna simulacija.
U njoj možeš istražiti ono što je u stvarnosti bolno ili opasno – ali bez stvarnih posljedica. To je razlika između iskustva i reprezentacije iskustva. Nitko ne tvrdi da čitanje kriminalističkog romana znači da osoba želi doživjeti ubojstvo ili da je sama sklona kriminalu. Zašto bi onda čitanje dark romance nužno značilo da osoba stalno traži stres ili da se “hrani traumom”?
Knjige mogu biti prostor katarze
Jedna od najstarijih teorija o književnosti – još od Aristotela – jest da umjetnost pruža katarzu: emocionalno pročišćenje.
Dark romance upravo to može ponuditi. Čitatelj prolazi kroz opasne, bolne ili destruktivne situacije zajedno s likovima, ali u sigurnosti vlastitog naslonjača. Kada lik pobijedi ili preživi nešto teško, i čitatelj osjeti olakšanje i nadu. To nije zakopavanje slabosti – to je njihovo proživljavanje i otpuštanje.
Knjige nisu zamjena za terapiju – ali mogu biti pomoć
Naravno, same knjige ne mogu izliječiti duboke rane ili traume. Autor posta o kojemu govorim – u pravu je kada kaže da se “pravi posao radi u stvarnosti”. Ali to ne znači da je književnost beskorisna ili čak štetna. Upravo suprotno: mnogi ljudi pronalaze motivaciju, razumijevanje i hrabrost da se suoče sa sobom zato što su to prvo proživjeli kroz fikciju.
Drugim riječima – knjige nisu bijeg od stvarnosti, nego most prema njoj.
Zašto čitamo tamne priče?
Neki ljudi u knjigama traže bijeg, neki znanje, neki zabavu, a neki – suočavanje. Ako netko čita dark romance, to ne znači da želi ostati zarobljen u vlastitoj boli. Možda upravo kroz te priče pronalazi način da je proradi.
Čitanje takve literature ne znači: “Želim ponovno proživjeti ono što sam prošla.”
Nego može značiti: “Želim sigurno istražiti bol koju sam prošla i vidjeti da iz nje postoji izlaz.”
Vrijednost svih žanrova
Svaka vrsta književnosti ima svoju svrhu i vrijednost. Za nekoga je to feel-good romansa koja donosi osmijeh, za drugoga triler koji podiže adrenalin, a za trećega upravo dark romance koja otvara prostor za introspekciju i iscjeljenje. Umjesto da jedni drugima sudimo, možda je korisnije priznati da nas knjige oblikuju na različite načine – i da je upravo u tome njihova ljepota.
Zaključak
Čitanje dark romance romana nije znak da čitatelj bježi od života ili da se želi vrtjeti u krugu vlastite boli. To je izbor da se kroz književnost suoči s tamnim temama, jer je fikcija jedno od najsigurnijih mjesta gdje to možemo učiniti.
Ako je netko u dark romance pronašao način da proradi svoje emocije i osnaži se – onda je ta literatura za njega ne samo korisna, nego i dragocjena.
Nije točno da će te tvoje slabosti čekati čim knjigu vratiš na policu. Ako si kroz priču već proživjela i otpustila dio svoje boli – onda si već korak dalje.
Ako ste ipak u potrazi za nekom dark romance knjigom – moja preporuka ide upravo na knjigu Ugasi svjetla (eng. Lights out, izdavač: Poetika), a koju možete pronaći u web shopu Ljepota čitanja – OVDJE.